Maksimalna snaga košarkaša

Maksimalna snaga kod košarkaša je najčešće iskazivana preko 1RM u grudnom potisku, čučnju i izbačajima. Testovi su se koristili za procenu snage gornjeg dela tela, donjeg, kao i eksplozivne snage. Ovi testovi imaju jaku test-retest pouzdanost i bliski su kondicionom programu za ovaj sport.

Snaga donjeg dela tela (1RM – čučanj) se pokazala kao jak prediktor za aktivno vreme u igri kod košarkaša Prve NCAA divizije (Hoffman et al., 1996). Maksimalna snaga kod čučnja za ove košarkaše je prijavljena u rasponu od 81.8 do 262.3kg (152.2 ± 36.5kg) (Hoffman & Maresh, 2000). Ben Abdelrkim i sar. (Ben Abdelkrim et al., 2010) kod košarkaša juniorskog uzrasta prijavljuju raspon od 110 do 155kg (128.1±11.9kg).

U analizi po pozicijama, koledž krila (161.9 ± 37.7kg) su bila znatno jača od centara (138.1 ± 32.1kg), ali ne mnogo i od bekova (151.1 ± 35.5kg). Kada se snaga donjeg dela tela izrazi relativno preko telesne mase, centri su bili znatno slabiji od bekova i krila (Latin, Berg, & Baechle, 1994). Međutim, snaga donjeg dela tela je bezvredna za građenje pred skok, ili borbu za poziciju. Značaj snage nogu kod košarkaša je povezana sa brzinom i agilnošću (Hoffman, Maresh, Armstrong, 1992).
Izbačaj bi mogao da bude dosta pogodniji od čučnja, kao vežba kojom bi se povećavala visina skoka, brzina i agilnost. Eksplozivan pokret pri izvođenju izbačaja, kao i njegova mogućnost da integriše snagu, eksplozivnu snagu i neuromišićnu koordinaciju nekoliko mišićnih grupa, sugeriše da izvođenje ove vežbe može da ostavi pozitivne efekte u akcijama odgovarajućim košarkašima (Hoffman, Maresh, Armstrong, 1992).

Iznenađujuće, kondicioni treneri ne koriste izbačaj tako često, kao čučanj ili grudni potisak, pri testiranju svojih igrača. Maksimalna snaga kod izbačaja, uočena kod košarkaša Prve NCAA divizije je 99.2 ± 15.2kg (raspon, 59.0 do 137.3kg). U poređenju između pozicija, krila (105.1 ± 16.9kg) su znatno jača nego bekovi (94.5 ±13.0kg), ali ne mnogo od centara (99.8 ±13.7kg) (Latin, Berg, & Baechle, 1994).

Čini se da je snaga kod grudnog potiska, najčešće korišćena za procenu snage košarkaša. U izveštajima je uočeno da je prijavljena snaga košarkaša pri izvođenju grudnog potiska u rasponu od 54.5 do 186.4kg (102.7 ± 18.9kg) (Hoffman & Maresh, 2000; Ben Abdelkrim et al., 2010).

Nažalost, snaga gornjeg dela tela je izgleda u slaboj korelaciji sa aktivnim vremenom provedenim u igri (r= – 0,04 do 0,14) kod koledž košarkaša (Hoffman, J.R. & al., 1996.).
Hofman i kolege (Hoffman et al., 1996) smatraju da, iako snaga gornjeg dela tela možda nije odlučujući faktor za aktivno vreme u igri, više je nego verovatno, da je određenim pozicijama (krilni centri i centri) potrebna veća snaga gornjeg dela tela.
Međutim, Latin i saradnici (Latin, Berg, & Baechle, 1994) nisu prijavili značajne razlike maksimalne snage kod grudnog potiska, kod koledž bekova (100.8 ± 17.6kg), krila (104.0 ± 21.5kg) i centara (104.4 ± 17.0kg). Čini se da bekovi imaju značajno veću relativnu snagu, nego krila i centri.

Par i kolege su zabeležile manju snagu gornjeg dela tela kod kod NBA igrača iz 1978. godine, nego što se to malo pre prikazalo za koledž igrače (Parr et al., 1978). Oni su prijavili maksimalne vrednosti kod benč presa od 86.8 ± 15.0kg, 101.3 ± 20.8kg i 70.0 ± 10.0kg kod NBA bekova, krila i centara. Ova razlika pokazuje koliko je veći akcenat na trening snage kod košarkaša poslednjih godina.

Tekst napisao:

doc. dr Miodrag Milovanović, profesor FFKMS, jedini fakultet za sport na Univerzitetu Singidunum

LITERATURA

1. Ben Abdelkrim, N., Castagna, C., Jabri, I., Battikh, T., El Fazaa, S., & El Ati, J. (2010). Activity profile and physiological requirements of junior elite basketball players in relation to aerobic-anaerobic fitness. Journal of Strength and Conditioning Research, 24(9):2330-2342.
2. Beam, W.C., Merrill, T.L. (1994) Analysis of heart rates recorded during female collegiate basketball [Abstract]. Medicine & Science in Sports & Exercise; 26: S66.
3. Latin, R.W., Berg, K., & Baechle, T. (1994). Physical and performance characteristics of NCAA division I male basketball players. The Journal of Strength and Conditioning Research; 8(4): 214-218.
4. Parr, R.B., Wilmore, J.H, Hoover, R., Bachman, D, & Kerlan, R. (1978). Professional basketball players: athletic profiles. Physician and Sportsmedicine; 6: 77-84.
5. Hoffman, J.R., Maresh, C.M., & Armstrong, L.E. (1992). Isokinetic and dynamic constant resistance strength testing: Implications for sport: Physiotherapy Theory and Practice; 2(1): 42-53.
6. Hoffman, J.R., Tenenbaum, G., Maresh, C.M., & Kraemer, W.J. (1996). Relationship between athletic performance tests and playing time in elite college basketball players. The Journal of Strength and Conditioning Research; 10(2): 67-71.
7. Hoffman, J.R., & Maresh, C.M. (2000.). Physiology of basketball. У: Garret WE Jr, Kirkendall DT, eds. Exercise and sport science. Philadelphia, PA: Lippincott Williams & Wilkins,733-744.