Ako se pogleda kako se košarka stvarno igra, brzo postaje jasno da to nije sport sporih i dugih kretanja, već agilnosti i brzine, tj. intenzivnih aktivnosti, koje se stalno smenjuju sa pauzama različitog trajanja (Trninić, 1996). Istraživanja su pokazala da košarkaši tokom jedne utakmice izvedu i više od hiljadu različitih kretnih akcija – od ubrzanja i usporavanja, preko sprinteva, do čestih promena pravca i načina kretanja (McInnes i sar., 1995; Ben Abdelkrim i sar., 2007).U takvoj igri, logično je postaviti pitanje: ko je zaista brz? I da li su, kako se često misli, spoljni igrači po pravilu motorički superiorni u odnosu na unutrašnje?
Autori jednog istraživanja (Jakovljević i sar., 2011) pokušali su upravo to da provere. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 35 profesionalnih bugarskih košarkaša (prosečne starosti 21.37±2.91 godina) koji su se takmičili u Prvoj košarkaškoj ligi Bugarske i koji su podeljeni u dve grupe u odnosu na poziciju u igri: unutrašnji igrači – N=13 i spoljni igrači – N=22. Oni su izabrani, od strane eksperata, kao najbolji domaći igrači Lige. Posmatrana je njihova sposobnost ubrzanja na kratkim distancama, kao i brzina promene pravca i načina kretanja – ono što se u praksi najčešće naziva agilnošću.
Rezultati su, na prvi pogled, očekivani: unutrašnji igrači bili su značajno viši i teži. Ali kada se pogledaju rezultati ubrzanja i agilnosti, tu nastaje iznenađenje. Iako su spoljni igrači u proseku bili nešto bolji, te razlike nisu bile statistički značajne. Drugim rečima – nije pronađen dokaz da su unutrašnji igrači suštinski sporiji, što se može videti u Tabeli 1.
To praktično znači da visina i telesna masa same po sebi ne moraju da budu ograničavajući faktor. U modernoj košarci, gde je tranzicija jedan od ključnih elemenata igre, i centri moraju biti sposobni da brzo trče, ubrzavaju i vraćaju se u odbranu (Trninić i sar., 2010a). U suprotnom, postaju taktički problem, bez obzira na to koliko su dominantni u reketu.
Još jedan zanimljiv nalaz odnosi se na vezu između ubrzanja i agilnosti. Iako se u literaturi često naglašava da su to različite sposobnosti sa ograničenim transferom u ovom istraživanju pronađena je visoka povezanost između njih (Young i sar., 1996). Drugim rečima, igrači koji su brže ubrzavali na kratkim distancama, ujedno su bili i bolji u brzim promenama pravca (Jakovljević i sar., 2011). Autori ovo objašnjavaju specifičnom strukturom košarkaške igre. U košarci se pravolinijsko kretanje i kretanje sa promenom pravca gotovo neprekidno smenjuju, često u okviru iste akcije. Zbog toga nije čudno što se ove sposobnosti kod vrhunskih košarkaša razvijaju uporedo (Young & Farrow, 2006).
Kada se sve ovo uzme u obzir, poruka za trenere je prilično jasna. Unutrašnji igrači ne smeju biti tretirani kao „spori po prirodi“. Njihov trening mora uključivati razvoj ubrzanja, eksplozivne snage i agilnosti, jer savremena košarka to zahteva. Telesna masa može da predstavlja otežavajući faktor, ali samo ako nije praćena adekvatnom snagom i dobrom telesnom kompozicijom (Sheppard & Young, 2006).
Kada se govori o agilnosti, važno je naglasiti da ona u košarci ne podrazumeva samo brzu promenu pravca, već i promenu načina kretanja – frontalno, bočno, unazad, sa ili bez lopte. Upravo ta kombinacija zahteva čini agilnost jednim od najsloženijih motoričkih kvaliteta košarkaša. Istraživanje pokazuje da su unutrašnji igrači u stanju da ovakve zadatke izvode gotovo podjednako uspešno kao i spoljni igrači, što dodatno dovodi u pitanje tradicionalnu podelu uloga po poziciji igrača u treningu (Jakovljević i sar., 2011).
Može se zaključiti da podaci pokazuju da razlike u brzini i agilnosti između pozicija nisu toliko izražene kako se misli, zbog toga trening mora biti usmeren ka razvoju celokupnog motoričkog profila svakog igrača.
Tekst napisao:
Miodrag Milovanović, profesor na FFKSM, jedini fakultet za sport na Univerzitetu Singidunum
LITERATURA
- Trninić, S. (1996). Analiza i učenje košarkaške igre. Pula: Vitka
- McInnes, S.E., Carlson, J.S., Jones, C.J., & McKenna, M.J. (1995). The Physiological load imposed on basketball players during competition. Journal of Sports Sciences, 13, 387-97
- Ben Abdelkrim, N., ElFazaa, S., ElAti, J. (2007). Time-motion analysis and physiological data of elite under-19-zear-old basketball plazers during competition. British Journal of Sports Medicine, 41(2), 69-75.
- Jakovljević, S., Karalejić, M., Pajić, Z., & Mandić, R. (2011). Ubrzanje i brzina promene smera i načina kretanja kvalitetnih košarkaša. Fizička kultura, 65 (1): 16-23.
- Young, W., Hawken, M., & McDonald, L. (1996). Relationship between speed. agility and strength qualities in Australian rules football. Strength & Condition Coach, 4(4), 3–6.
- Trninić, S., Karalejić, M., Jakovljević, S, i Jelaska, I. (2010a). Strukturna analiza znanja na temelju osnovnih atributa košarkaške igre. Fizička kultura, 64(1), 5-23.
- Sheppard, J.M., & Young, W.B. (2006). Agility literature review: Classifi cation. training and testing. Journal of Sport Sciences, 24(9), 919-932.
