Scroll Top

Značaj fizičkog vežbanja na otpornost od bolesti mozga

pexels-david-cassolato-818563

Opšte je poznato da je fizička aktivnost jedan od najbitnijih faktora za zdravlje, što su još u antičko doba i Stari Grci potvrdili između ostalog i čuvenim citatom: ‘’Mens sana in corpore sano’’ u prevodu „U zdravom telu zdrav duh“.

pexels-meo-724994U današnje vreme sve veća pažnja se posvećuje faktorima koji utiču na prevenciju od raznih bolesti, kao i bolesti mozga. Smatra se da fizička aktivnost igra veoma važnu ulogu u tome. Poznato je da fizičko vežbanje izaziva mnoge pozitivne efekte na mozak imajući uticaj na njegov neurorazvoj, što takođe pomaže ljudima da lakše reaguju na stresne životne izazove. Stresni životni događaji mogu imati značajan uticaj na funkciju i strukturu mozga, što rezultira razvojem nekoliko psihijatrijskih poremećaja (Ludvig et al., 2018; Chov i Choi, 2019).

Takozvana otpornost mozga ili ranjivost nakon stresa je pod uticajem urođenih razlika (genetski uslovljenih) i iskustava ili izloženosti pojedinca tokom životnog veka (obrazovanje, zanimanje, angažovanje u fizičkim/sportskim aktivnostima ili društvenim aktivnostima) (Stern et al., 2018). Stoga, interakcija između genetske predispozicije i faktora koji utiču na način života ima ključnu ulogu u određivanju otpornosti na razne poremećaje mozga (Walhovd et al., 2019).

S tim u vezi, značajan broj naučnih publikacija je objavio da kombinacija fizičke i kognitivne stimulacije može uticati na otpornost mozga na razne vrste poremećaja (Deuster i Silverman, 2013; Bozzali et al., 2015; Pedrinolla et al., 2017; Casaletto et al. , 2020).  

Vodeći se didaktičkim principima, hronološki će se predstaviti značaj i doprinos fizičkog vežbanja na otpornosti mozga i neurobiološkim stanjima sledećim redosledom: fizičko vežbanje u trudnoći, u detinjstvu i adolescenciji, u odraslom dobu, starenju i neurološkim poremećajima.

Fizičke vežbe u trudnoći

pexels-jonathan-borba-4513731Ograničen broj studija je ispitao da li vežbanje tokom trudnoće može uticati na potomstvo. Klasična studija sprovedena pre više od 25 godina pokazala je bolji učinak na testovima opšte inteligencije i veština usmenog jezika kod dece uzrasta od 5 godina od majki koje su vežbale tokom trudnoće (Clapp, 1996). U drugom istraživanju, fizička aktivnost pre i tokom trudnoće pozitivno je uticala na akademski učinak potomaka u mladosti (od 6 do 18 godina) (Esteban-Cornejo et al., 2015).

Fizičke vežbe u detinjstvu i adolescenciji

Meta-analiza od čak 16 studija pokazala je pozitivnu povezanost između rezultata učenja i inteligencije i fizičke aktivnosti kod dece školskog uzrasta (Siblei i Etnier, 2003).  Istraživanje koje je sprovedeno u Švedskoj na uzorku od 1.200.000 adolescenata pokazalo je pozitivnu povezanost između fizičke spremnosti i boljeg kognitivnog učinka u dobi od 18 godina kao i statusa zanimanja i obrazovnog postignuća kasnije u životu (Aberg et al., 2009). U nedavnom istraživanju preseka (Kim et al., 2019), adolescenti od 14 do 19 godina koji su se bavili fizičkim aktivnostima više od pet puta nedeljno bili su pod stresom manje od onih koji su bili uključeni u manje fizičkih aktivnosti.

pexels-anna-shvets-4226119

Kao što je navedeno, pozitivna iskustva iz ranog života ili faktori načina života, kao što je fizička vežba, povezani su sa otpornošću na mnoge bolesti u kasnijem životu, što sugeriše da redovno vežbanje može da stvori zaštitu mozga od mnogih oboljenja. Za odrasle, sredovečne ili starije ljude, fizičko vežbanje se često prepoznaje da usporava kognitivni pad i štiti od posledica stresnih događaja. Na primer, vežbanje u srednjem dobu (od 25 do 50 godina) bilo je u stanju da smanji šanse za demenciju kasnije kod istih osoba u starijem dobu (Andel et al., 2008). U novijoj meta-analizi, trajanje vežbanja od 45–60 minuta po sesiji i umerenog ili visokog intenziteta bilo je povezano sa poboljšanjem kognitivnih funkcija kod ispitanika starijih od 50 godina (Northei et al., 2018). Redovno fizičko vežbanje ima pozitivan uticaj na druge neurološke bolesti. Kod Parkinsonove bolest umereni do jaki fizički sportovi/aktivnosti, uključujući tenis, biciklizam, plivanje, teške kućne poslove u srednjim i kasnijim godinama života, povezani su sa manjim rizikom od dobijanja Parkinsonove bolesti. (Kim et al., 2010), što je dokazala i studija koja je obuhvatila više od pola miliona odraslih (Fang et al., 2018). Kod epilepsije u istraživanju u Švedskoj koje je obuhvatilo čak  1.173.079 muškaraca, tokom dugog perioda posmatranja (do 40 godina) pokazala je da je nizak nivo fizičke kondicije koja je procenjena u dobi od 18 godina povezana sa rizikom od pojave epilepsije kasnije u životu (Nyberg et al., 2013).  Svakako, fizička aktvinost je predložena kao potencijalni kandidat za smanjenje stresa kod osoba sa epilepsijom (Arida et al., 2009). Među terapijama kod moždanog udara, fizička aktivnost je predložena u velikom broju istraživanja. Ne samo u prevenciji moždanog udara, već u oporavku od moždanog udara u fizičkim i kognitivnim zadacima (Han et al., 2017).  

Fizičke vežbe u odrasloj dobi, kod starih i neurološkim poremećajima

Može se zaključiti da su redovna fizička aktivnost i zadovoljavajući nivo kondicije najbitniji faktori u prevenciji raznih hroničnih oboljenja kao i najvažniji lek u oporavku od istih, što su brojna istraživanja pokazala. Za stariju populaciju, se može zaključiti da bi bili zdravi treba da uključe u svoj program fizičke aktivnosti koje sadrže aerobne i anaerobne vežbe, umerenog intenziteta, najmanje tri puta nedeljno. Dodatne aktivnosti koje mogu uticati povoljno na otpornost mozga su: joga, ples, borilačke veštine, itd., u ovom pregledu smo se uglavnom fokusirali na efekte aerobnih vežbi niskog i umerenog intenziteta ili vežbi otpora. Ipak ostaju nedoumice za neka buduća istraživanja, a to su da li fizička vežba u ranom životu može sprečiti ili odložiti kognitivni pad u kasnijem životu, kao i koliko je vežbanja neophodno da bi se stekli korisni efekti na kognitivno zdravlje? Ovo je oblast istraživanja koja zaslužuje više pažnje. Sve u svemu, na osnovu ovoga dobili smo uvid u trenutne dokaze o doprinosu fizičkog vežbanja povećanju otpornosti i tolerancije mozga na starenje, patologiju i povrede.

Tekst napisao:

doc. dr Miodrag Milovanović, profesor FFKMS, jedini fakultet za sport na Univerzitetu Singidunum

LITERATURA

Chow, S. K. Y., and Choi, E. K. Y. (2019). Assessing the mental health, physical activity levels, and resilience of today’s junior college students in self-financing institutions. Int. J. Environ. Res. Public Health 6:3210. doi: 10.3390/ijerph16173210

Ludwig, L., Pasman, J. A., Nicholson, T., Aybek, S., David, A. S., Tuck, S., et al. (2018). Stressful life events and maltreatment in conversion (functional neurological) disorder: systematic review and meta-analysis of case-control studies. Lancet Psychiatry 5, 307–320. doi: 10.1016/S2215-0366(18)30051-8

Stern, Y., Arenaza-Urquijo, E. M., Bartrés-Faz, D., Belleville, S., Cantilon, M., Chetelat, G., et al. (2018). Whitepaper: defining and investigating cognitive reserve, brain reserve, and brain maintenance. Alzheimers Dement. 16, 1305–1311. doi: 10.1016/j.jalz.2018.07.219

Walhovd, K. B., Howell, G. R., Ritchie, S. J., Staff, R. T., and Cotman, C. W. (2019). What are the earlier life contributions to reserve and resilience? Neurobiol. Aging 83, 135–139. doi: 10.1016/j.neurobiolaging.2019.04.014

Deuster, P. A., and Silverman, M. N. (2013). Physical fitness: a pathway to health and resilience. US Army Med. Dep. J. 24–35.

Bozzali, M., Dowling, C., Serra, L., Spanò, B., Torso, M., Marra, C., et al. (2015). The impact of cognitive reserve on brain functional connectivity in alzheimer’s disease. J. Alzheimer’s Dis. 44, 243–250. doi: 10.3233/JAD-141824

Casaletto, K. B., Rentería, M. A., Pa, J., Tom, S. E., Harrati, A., Armstrong, N., et al. (2020). Late-life physical and cognitive activities independently contribute to brain and cognitive resilience. J. Alzheimers Dis. 74, 363–376. doi: 10.3233/JAD-191114      

Pedrinolla, A., Schena, F., and Venturelli, M. (2017). Resilience to alzheimer’s disease: the role of physical activity. Curr. Alzheimer Res. 14, 546–553. doi: 10.2174/1567205014666170111145817

Esteban-Cornejo, I., Martinez-Gomez, D., Tejero-Gonza’lez, C. M., Izquierdo-Gomez, R., Carbonell-Baeza, A., Castro-Piñero, J., et al. (2015). Maternal physical activity before and during the prenatal period and the offspring’s academic performance in youth. The UP&DOWN study. J. Matern. Fetal Neonatal Med. 29, 1414–1420. doi: 10.3109/14767058.2015.1049525

Sibley, B. A., and Etnier, J. L. (2003). The relationship between physical and cognition in children: a meta-analysis. Pediatr. Exerc. Sci. 15, 243–256. doi: 10.1123/pes.15.3.243

Aberg, M. A., Pedersen, N. L., Toren, K., Svartengren, M., Bäckstrand, B., Johnsson, T., et al. (2009). Cardiovascular fitness is associated with cognition in young adulthood. Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 106, 20906–20911. doi: 10.1073/pnas.0905307106

Kim, H. J., Oh, S. Y., Lee, D. W., Kwon, J., and Park, E. C. (2019). The effects of intense physical activity on stress in adolescents: findings from korea youth risk behavior web-based survey (2015–2017). Int. J. Environ. Res. Public Health 16:1870. doi: 10.3390/ijerph16101870

Andel, R., Crowe, M., Pedersen, N. L., Fratiglioni, L., Johansson, B., and Gatz, M. (2008). Physical exercise at midlife and risk of dementia three decades later: a population-based study of Swedish twins. J. Gerontol. Series A Biol. Sci. Med. Sci. 63, 62–66. doi: 10.1093/gerona/63.1.62

Northey, J. M., Cherbuin, N., Pumpa, K. L., Smee, D. J., and Rattray, B. (2018). Exercise interventions for cognitive function in adults older than 50: a systematic review with meta-analysis. Br. J. Sports Med. 52, 154–160. doi: 10.1136/bjsports-2016-096587

Kim, S. E., Ko, I. G., Kim, B. K., Shin, M. S., Cho, S., Kim, C. J., et al. (2010). Treadmill exercise prevents aging-induced failure of memory through anincrease in neurogenesis and suppression of apoptosis in rat hippocampus. Exp. Gerontol. 45, 357–365. doi: 10.1016/j.exger.2010.02.005

Fang, X., Han, D., Cheng, Q., Zhang, P., Zhao, C., Min, J., et al. (2018). Association of levels of physical activity with risk of parkinson disease: a systematic review and meta-analysis. JAMA Netw. Open 1:e182421. doi: 10.1001/jamanetworkopen.2018.2421

Han, P., Zhang, W., Kang, L., Ma, Y., Fu, L., Jia, L., et al. (2017). Clinical evidence of exercise benefits for stroke. Adv. Exp. Med. Biol. 1000, 131–151. doi: 10.1007/978-981-10-4304-8_9

Arida, R. M., Scorza, F. A., Terra, V. C., Scorza, C. A., de Almeida, A. C., and Cavalheiro, E. A. (2009). Physical exercise in epilepsy: what kind of stressor is it? Epilepsy Behav. 16, 381–387. doi: 10.1016/j.yebeh.2009.08.023

Nyberg, J., Aberg, M. A., Torén, K., Nilsson, M., Ben-Menachem, E., and Kuhn, H. G. (2013). Cardiovascular fitness and later risk of epilepsy: a Swedish population-based cohort study. Neurology 81, 1051–1057. doi: 10.1212/WNL.0b013e3182a4a4c0

Related Posts

Leave a comment