Rezultati studija kolektivne kreativnosti pokazuju da kod strogo selektovanih i visoko kreativnih grupa kvalitet komunikacije i interakcije članova grupe leži u osnovi kreativnosti proizvoda grupnog rada.
Interpersonalna reaktivnost koja se odnosi na različite dimenzije empatije kao što su empatijska brižnost i sposobnost čoveka da zauzme tuđe stanovište jedan je od osnovnih preduslova kvalitetne komunikacije i interakcije u grupnom radu. Ne treba da čudi nalaz da se empatija u empirijskim studijama pokazala kao bolji prediktor kreativnosti grupe od samih testova kreativne sposobnosti. Zbog toga se pri selekciji na umetničkim akademijama u domenu kolektivne kreativnosti kakvi su film i pozorište sugeriše davanje prednosti pojedincima sa visoko razvijenom empatijom.
Iako je visoka kreativnost preduslov uspešnosti u bavljenju umetničkim radom, visoko razvijena empatija je neophodna da bi se ova sposobnost mogla ispoljiti u grupnom kontekstu. Analogija sa sportom mogla bi lako da se napravi, tako da iako visok nivo fizičkih sposobnosti i tehničko-taktičke obučenosti predstavlja preduslov uspešnog bavljenja sportom, visoka empatija mogla bi biti neophodna da bi se one mogle maksimalno ispoljiti u timskom kontekstu. Na sličan zaključak navodi i pregledna studija “Oxytocin and the biopsychology of performance in team sports” u kojoj se analizira obimna empirijska građa koja dokazuje da je oksitocin uključen u podsticanje biopsiholoških procesa povezanih sa većom timskom uspešnošću u sportu, među kojima empatija zauzima ključno mesto. Ipak, direktna empirijska validacija povezanosti empatije i sportske uspešnosti kao i evaluacija empatije kao prediktora sportske uspešnosti do danas je izostala.

Buduća ovakva istraživanja predstavljala bi korak u pravcu veće integracije empirijskih istraživanja sportskih nauka i nauka o umetnostima čiji potencijal do danas nije dovoljno iskorišćen, pogotovo u domenu profesionalnog i vrhunskog sporta. Očekuje se da rezultati budućih istraživanja imaju i implikacije na sistem selekcije u sportu, slične pomenutim implikacijama istraživanja empatije na sistem selekcije na umetničkim školama.
Tekst napisao:
Tekst napisao: doc. dr Miloš Milošević
Profesor FFKMS, jedini fakultet za sport na Univerzitetu Singidunum
Reference:
- Nicholls, A. R., Polman, R. C. J., Levy, A. R., & Backhouse, S. H. (2009). Mental toughness in sport: Achievement level, gender, age, experience, and sport type differences. Personality and Individual Differences, 47(1), 73-75. DOI: 10.1016/j.paid.2009.02.006
- Pepping, G. J., & Timmermans, E. J. (2012). Oxytocin and the biopsychology of performance in team sports. Scientific World Journal, 567363. DOI: 10.1100/2012/567363.
- Ristić, I., & Milošević, M. (2019). Collective creativity and emphatic concern. Current Trends in Psychology. Faculty of philosophy Novi Sad, Serbia
- Sawyer, R. K. & DeZutter, S. (2009). Distributed Creativity: How Collective Creations Emerge From Collaboration. Psychology of Aesthetics, Creativity, and the Arts, 3(2), 81–92. DOI: 10.1037/a0013282
- Schiavio, A., Gesbert, V., Reybrouck, M., Hauw, D., & Parncutt, R. (2019). Optimizing Performative Skills in Social Interaction: Insights From Embodied Cognition, Music Education, and Sport Psychology. Frontiers in psychology, 10, 1542. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2019.01542
- Tucker R, & Collins M. (2012). What makes champions? A review of the relative contribution of genes and training to sporting success British Journal of Sports Medicine, 46, 555-561. DOI: 10.1136/bjsports-2011-090548
- Zarić, I., Dopsaj, M., & Marković, M. (2018). Match performance in young female basketball players: relationship with laboratory and field tests. International Journal of Performance Analysis in Sport, 18(1), 90-103. DOI: 10.1080/24748668.2018.1452109
- Ziv, G., & Lidor, R. (2009). Physical attributes, physiological characteristics, on-court performances and nutritional strategies of female and male basketball players. Sports Medicine, 39, 547–568. DOI: 10.2165/00007256-200939070-00003








