Scroll Top

Agilnost u sportu

Agilnostu u sportu

Trenutno, unutar zajednice sportskih naučnika, ne postoji jedinstvena definicija agilnosti. Tradicionalno, agilnost se opisuje kao sposobnost brzog menjanja pravca (Bloomfield, Ackland i Elliot, 1994; Clarke, 1959; Mathews, 1973), ali i kao sposobnost brzog i preciznog menjanja pravca (Barrow i McGee, 1971; Johnson i Nelson, 1969). Chelladurai (1976) ističe da nijedna definicija agilnosti ne uzima u obzir perceptivne aspekte i aspekte donošenja odluka, koji su prisutni u većini sportova. U novijim radovima, autori su u definiciju agilnosti uključili i promenu pravca kretanja celog tela, kao i brzo kretanje i promenu pravca kretanja ekstremiteta (Baechle, 1994; Draper i Lancaster, 1985). Verstegen i Marcello (2001) navode da agilnost omogućava sportisti da reaguje na stimulus, brzo i efikasno startuje, kreće se u pravom pravcu i bude spreman da promeni pravac kretanja ili se brzo zaustavi kako bi izveo sportsku tehniku na brz način.

Nedavno su Young, James i Montgomery (2002) predstavili sveobuhvatnu klasifikaciju agilnosti. Ovi istraživači su se osvrnuli na brojne faktore koji utiču na manifestaciju agilnosti. Konkretno, Young i saradnici (2002) ističu da postoje dve glavne komponente agilnosti – (1) brzina promene smera kretanja (BPSK) i (2) perceptivni faktori i faktori donošenja odluka. Unutar ovih dve glavne komponente nalaze se subkomponente, koje su prikazane na Slici 1.

Slika 1. Univerzalne komponente agilnosti (modifikovano prema Sheppard, Young, 2006; Young, Farrow, 2006; Young, James i Montgomery, 2002)

Primeri koji se često koriste kao vežbe za razvoj agilnosti ili kao testovi za njenu procenu obuhvataju različite poligone koje sportista treba da pređe u što kraćem vremenskom periodu. Pri tome se kreće na unapred definisan način, izbegavajući ili dodirujući nepomične objekte (čunjeve, štapove itd.) koji se nalaze u poligonu (Slika 2). U ovim vežbama sportista ne reaguje na spoljašnje stimuluse, što znači da trening ili testiranje sprovedeno na ovaj način razvija, odnosno procenjuje brzinu promene smera kretanja (BPSK), a ne agilnost!

Slika 2. Primeri poligona za testiranje i razvoj agilnosti koji se najčešće primenjuju u treningu

ZAKLJUČAK

Iako većina trenera veruje da određene motoričke karakteristike predstavljaju osnovu agilnosti i da njihov razvoj doprinosi indirektnom unapređenju agilnosti, istraživanja koja su objavljena ukazuju na to da ovaj stav nije opravdan. Razvoj pravolinijske brzine ne prenosi se na poboljšanje brzine promene smera kretanja, a slično važi i za razvoj jačine, snage i reaktivne snage mišića nogu. Moguće je da njihov razvoj utiče na druge faktore koji su važni za uspeh u sportu, ali prema pregledanoj literaturi, njihov uticaj na poboljšanje brzine promene smera kretanja je slab ili nepostojeći. Postoje naznake da pliometrijski trening koji uključuje unilateralne bočne skokove može doprineti poboljšanju brzine promene smera kretanja. Antropometrijske karakteristike, poput procenta masnog tkiva, teoretski mogu imati negativan uticaj na brzinu promene smera kretanja; međutim, ne postoje objavljeni radovi koji su utvrdili uzročno-posledičnu vezu.

Autor:

doc. dr Miodrag Milovanović, profesor na FFKMS, jedini fakultet za sport na Univerzitetu Singidunum

LITERATURA

  1. Baechle, T. R. (1994). Essentials of strength and conditioning. Champaign, IL: Human Kinetics.
  2. Barrow, H., McGee, R. (1971). A practical approach to measurement in physical education. Philadelphia, PA: Lea & Febiger.
  3. Bloomfield, J., Ackland, T. R., Elliot, B. C. (1994). Applied anatomy and biomechanics in sport. Melbourne, VIC: Blackwell Scientific.
  4. Chelladurai, P. (1976). Manifestations of agility. Canadian Association of Health, Physical Education, and Recreation, 42, 36 – 41.
  5. Clarke, H. E. (1959). Application of measurement to health and physical education. Englewood Cliffs, NJ: Prentice-Hall.
  6. Draper, J. A., Lancaster, M. G. (1985). The 505 test: A test for agility in the horizontal plane. Australian Journal for Science and Medicine in Sport, 17(1), 15 – 18.
  7. Johnson, B. L.,  Nelson, J. K. (1969). Practical measurements for evaluation in physical education. Minneapolis, MN: Burgess.
  8. Mathews, D. K. (1973). Measurements in physical education. Philadelphia, PA: W. B. Saunders.
  9. Young, W., James, R., Montgomery, I. (2002). Is muscle power related to running speed with changes of direction? J. Sports Med. Phys. Fitness,  42:282–288.

Leave a comment