Prvi susret sa redovnom fizičkom aktivnošću je vrlo važan za svako dete, a odabir pravog sporta može oblikovati njihove navike za ceo život da ostanu u toj oblasti – rekreativno ili profesionalno. Roditelji često iz najbolje namere upisuju decu na aktivnosti koje su trenutno popularne ili koje su oni sami trenirali u svojoj mladosti, zaboravljajući da je najvažnije pratiti detetov autentični temperament, energiju i prirodne sklonosti.
Prvi korak u prepoznavanju idealne aktivnosti za dete je posmatranje. Da li je vaše dete izrazito društveno, voli da deli stvari i uživa u grupnoj dinamici? U tom slučaju, timski sportovi poput fudbala, košarke, odbojke ili rukometa mogu biti pravi izbor (Sugimoto et al, 2024). S druge strane, deca koja vole samostalnost, lakše se fokusiraju kada su sama i vole da se takmiče sa sopstvenim rezultatima, često se mnogo bolje pronalaze u individualnim sportovima kao što su tenis, borilačke veštine ili plivanje.

Savremene preporuke iz oblasti sportske medicine ukazuju da rana specijalizacija u jednom sportu nije neophodna za dugoročni sportski uspeh kod većine dece (Luo et al, 2025). U najranijem uzrastu, preporuka je da fokus bude na bazičnim sportovima (atletika, gimnastika, plivanje i džudo). Poslednjih godina, džudo se sve češće svrstava u sportove koji predstavljaju odlično osnovu za razvoj dece. Ove četiri discipline postavljaju sjajan fizički temelj za razvoj motorike, ravnoteže, fleksibilnosti i koordinacije. Kada dete pravilno savlada hodanje, trčanje i osnovnu kontrolu sopstvenog tela, prelazak na bilo koji kompleksniji sport kasnije će biti znatno lakši i bezbedniji.
Jedna od činjenica koja je često prisutna je da je sasvim normalno da dete nakon nekoliko meseci promeni mišljenje i poželi da odustane od nekog sporta koje je izabralo. Idite na probne treninge sa decom u lokalne klubove i dopustite deci da eksperimentišu i isprobaju više različitih aktivnosti. Najvažnije od svega je da obratite pažnju na pristup trenera, jer rad sa decom zahteva pre svega pedagoški i empatičan pristup. Sport u ranom dobu mora biti sinonim za igru, druženje i zabavu, a ne izvor stresa, suza ili pritiska za postizanjem takmičarskih rezultata.
Autor:
Doc Dr Slađana Rakić, profesorka na FFKMS, jedini fakultet za sport na Univerzitetu Singidunum
Reference:
- Sugimoto, D., Whitney, K. E., d’Hemecourt, P. A., & Stracciolini, A. (2024). Youth sport specialization: Current concepts and clinical guides. HSS Journal®, 20(3), 416-423.
- Luo, E. J., Reed, J., Mitchell, J. K., Dorrestein, E., Kiwinda, L. V., Hendren, S., Hinton, Z. W., & Lau, B. C. (2025). Early Sport Specialization in a Pediatric Population: A Rapid Review of Injury, Function, Performance, and Psychological Outcomes. Clinics and Practice, 15(5), 88. https://doi.org/10.3390/clinpract15050088

